RTG snimak pluća i srca u PA/AP pravcu

RTG snimak pluća i srca u PA (posteroanteriornom) i AP (anteroposteriornom) pravcu

je osnovna radiološka procedura koja se koristi za procenu stanja pluća, srca i drugih anatomskih struktura u grudnom košu. Ovaj tip snimka omogućava detaljnu sliku pluća, srca i rebara kako bi se otkrile moguće abnormalnosti ili bolesti. Evo kako se izvodi:

1. Priprema pacijenta: Pacijent će biti zamoljen da se svuče do pojasa i obuče bolničku haljinu ili oskudnu odeću koja neće ometati snimanje. Biće mu takođe rečeno da ukloni sve metalne predmete kao što su nakit, zatvarači i kopče koji bi mogli da ometaju snimanje.

2. Položaj pacijenta:

• PA snimak (posteroanteriorni): U ovom slučaju, pacijent će stajati ispred rendgenskog aparata okrenut leđima prema rendgenskom filmu ili detektoru. Ruke će držati na bokovima ili ispružene napred. Cilj je dobiti sliku pluća gledano sa leđa.
• AP snimak (anteroposteriorni): Za AP snimak, pacijent će stajati okrenut prema rendgenskom aparatu sa grudima naslonjenim na rendgenski film ili detektor. Ruke će držati na bokovima. Ovaj snimak se obično koristi kada pacijent nije u mogućnosti da stoji u PA položaju.

3. Snimanje: Rendgenski tehničar će postaviti rendgenski aparat na odgovarajuću udaljenost od pacijentove grudi kako bi se dobila jasna slika. Pacijent će biti zamoljen da zadrži dah na trenutak dok se vrši snimanje kako bi se sprečilo da pokreti izazovu zamagljivanje slike.

4. Procena slike: Dobijeni snimak će biti razvijen ili digitalno obrađen kako bi se dobio jasan pregled pluća, srca, rebara i drugih struktura u grudnom košu. Radiolog ili lekar će pregledati snimak kako bi identifikovao eventualne abnormalnosti ili patološke promene.

RTG snimak pluća i srca u PA/AP pravcu se često koristi za dijagnostikovanje različitih stanja, uključujući infekcije, tumore, povrede pluća i srca, pneumotoraks (prisustvo vazduha izvan pluća) i druga stanja pluća i grudnog koša. Ovi snimci su važan deo dijagnostičkog procesa u medicini i omogućavaju lekarima da bolje razumeju stanje pacijenta i postave odgovarajući plan lečenja.